Recentno ostvarenje švicarskog arhitekta Valerija Olgiatija, Centar za posjetitelje Biserne staze na bahreinskom otoku Muharaku, važno je simboličko mjesto otočne zajednice čiji se identitet temelji na tradiciji lova na bisere. Olgiatijev jedinstven arhitektonski jezik, specifična stvaralačka osobnost i pažljivo definiran medijski plasman radova potaknuli su nadilaženje uobičajenog formata kritičkog osvrta pa projekt predstavljamo kroz razgovor s autorom koji je putem internetske platforme vodio britanski arhitekt David Adjaye. Olgiati i Adjaye razgovaraju o arhitektonskom djelovanju u globaliziranom svijetu, uspostavljanju odnosa s nasljeđem, bezvremenskim formama i materijalnosti u arhitekturi – temama koje zauzimaju središnje mjesto u opusima obojice arhitekata. 

David Adjaye: Započnimo s time što Vas je privuklo geografiji Bahreina i zašto ste odlučili prihvatiti ovaj zadatak.

Valerio Olgiati: Narudžba je proizašla iz pozivnog natječaja Bahreinskog ureda za kulturu i starine. Predsjednica Ureda, šeika Mai bint Mohammed Al Khalifa, htjela je poslati jasnu poruku podizanjem ove građevine. Ona i  ravnateljica Odjela arhitekture, Noura Al Sayeh, htjele su da projekt podari kulturnu i javnu vrijednost gradu Muharaku i njegovim stanovnicima. Tu ambiciju smatram izuzetno uzbudljivom i oplemenjujućom. Od početka sam osjećao da je klijent posvećen tome da mom uredu osigura maksimalnu slobodu i odgovornost stvaranja. Njihovo povjerenje i iznimno rafinirana suradnja izravno su doprinijeli snazi ove arhitekture.